Madina:
Razgovarajmo malo o osjećaju izrade keramike. Izvlačenje gline rukom jedan je od najopuštajućijih osjećaja. Neizmjeran je užitak kada rukom dodirneš zemlju i pomiješaš je s vodom. Rješavaš se tjeskobe, depresije i drugih psihičkih smetnji i daješ sebi mir tako što grumenu zemlje daješ oblik cvijeta i pretvaraš ga u vrijedan predmet. Izrađivanje keramike ručno i bez kola može se raditi bilo gdje i ne zahtijeva poseban prostor poput radionice za ovo umjetničko zanimanje. To je jedan od razloga zašto je ručno rađena keramika kod nas popularnija od keramike na kolu. Postoje različite metode ručnog oblikovanja keramike: pritiskom (prstom) ili izvlačenjem, izvaljanim trakama ili oblikovanjem s pomoću ploča od gline, konkavnim ili konveksnim.
Za izradu kvalitetne keramike moramo imati dobru glinu. Prvi korak je miješanje s vodom. Potrebno je jako paziti kako bi se pripremila kvalitetna glina koja nije ni prerijetka ni pregusta. Prilikom dolijevanja vode mogu se pojaviti pukotine na stijenkama posude. Ako bi se to dogodilo, sav naš trud bio bu uzaludan. Glinu treba mijesiti kao tijesto. Trebaš ju udarati šakama sve dok se ne uklone mjehurići zraka skriveni u slojevima gline. Metoda oblikovanja prstima (tj. štipanjem/izvlačenjem) jedna je od najlakših načina oblikovanja gline. Pritiskom prsta stijenka gline se podiže i polaganim pokretima prema gore daješ joj oblik koji želiš . Tako nastaju mali keramički predmeti u koje su utisnuti otisci tvojih prstiju – jedinstveni, originalni i lijepi.
Mi koristimo komercijalnu, ali i divlju glinu. Blatuša je malo mjesto blizu bosanske granice. S prijateljima smo tamo otišli skupiti različite vrste i nijanse gline. Bijela, crvena, roza i žuta, prekrasna blatuška glina, vrlo je umirujuća za rad. S njom radimo i glazuru.
Iskopana zemlja pomiješana s vodom, ostavi se u kanti nekoliko dana. Zatim procjenjujemo je li dobra za upotrebu. Nakon protiskivanja kroz vrlo sitno sito, glinu odlažemo u platnenu vreću, obješenu na drvo u dvorištu Ateljea. Glina ne smije biti ni presuha ni premokra. Ponekad je potrebno četiri do pet dana, ali neke vrste su prevlažne i nakon deset dana. S druge strane, glina iz Grmoščice, u zapadnom dijelu Zagreba, dovoljno je suha već nakon tri dana.
U Iranu sam viđala samo ružičastu glinu, ali sada ovdje gledam svu tu divlju glinu i smatram da je tako lijepa. Od svih vrsta domaće zemlje koje smo sakupile i isprobale, najviše volim glinu iz Blatuše, Grmoščice i Petrinje. Zemlja iz Blatuše ima nešto kaolina – materijala koji je dobar za glazuru. Glazura se pravi dodavanjem male količine octa glini i vodi. Mogu se dodavati i drugi materijali poput pijeska, pepela ili školjki. Svaka se divlja glazura testira da vidimo kako reagira i kako se transformira u peći na 1300 stupnjeva Celzijusa. Ako se glina topi na toj temperaturi može stvoriti lijepe oblike, ali i uništiti peći, stoga smo oprezni. Godinama smo koristili glinu iz Maksimira i bili smo sigurni da je savršena za visoke temperature. Ali jednom smo imali glinu s tri različite lokacije u Maksimiru, a jedna se rastalila na toj visokoj temperaturi. Neke su šalice stoga postale “samo” ukrasne – bilo bi bolje ne piti iz njih. Ali neki su komadi ispali prekrasni čak i ako nisu bili tako osmišljeni – iz peći je izašla šalica s malim mjehurićima. Mnogi misle da je to greška, ali ja mislim da izgleda lijepo.
Svatko ima svoju ideju o tome što je dobra šalica. Ne odlučujem unaprijed što ću raditi. Samo uzmem glinu i igram se s njom – nekada se formira u šalicu, nekada u zdjelicu, čajnik ili cvijet. Ima svoju volju. Baš sam jučer došla u Atelje napraviti šalicu, ali dok sam je prstima izvlačila, sama od sebe odlučila je postati zdjela. Kad radim rukama ne dodajem vodu čak niti ako pokušavam popraviti neke pukotine. Moja prijateljica Arpy kaže da je to zato što mi vjerojatno voda sipi iz prstiju.
Prije dolaska u Živi Atelje DK nikada nisam radila s glinom. Prvi put sam probala na radionici koju je Živi Atelje DK organizirao s Anjom Slapničar, a zatim s Lidiom Boševski. Bila sam jako umorna i razmišljala sam “Zašto glina? Ne želim to učiniti.” Kad sam se drugi dan vratila u Atelje, sjećam se da sam nazvala prijateljicu i rekla joj “Neeeeeeeeee, one opet rade s glinom!” Ali, napravila sam šalicu i ljudi su počeli govoriti “Vau! Ovo je lijepa šalica!” Ponekad je potrebno da drugi ljudi prepoznaju tebe i tvoj rad kako bi i sama dobila energiju i samopouzdanje. To mi je dalo moć. Sada s glinom radim svaki dan. Ako sam tužna, dođem, igram se s glinom i bolje mi je.
Mensura:
Ne radim s keramikom, dobijem “srklet” od prljavih ruku. Ovo je bosanska riječ, označava jezu. Cijelo sam djetinjstvo bila prisiljena prati ruke, pa se trudim da ruke ne zaprljam i ne zablatim ni na koji način. Moj doprinos je u izradi tekstilne ambalaže za proizvode, tako da se i ja osjećam dijelom keramičarskog tima. Pronašla sam način da se osjećam ugodno, a ipak da pomognem grupi. I doista se osjećam prihvaćeno.