Živi Atelje DK gallery welcomed Karla Čurčinski and her exhibition of illustrations, Dream of Reality, on Thursday, 21 September at 19h. Click on the links to view the event and photos.
From the exhibition preface: “Dream of reality” is my master’s thesis which includes the exploration of memory, passing of time and their interconnectivity. The thesis is based on my living memories and my dependency on them. When I hear a good song that is unknown to me I have the tendency to write down the lyrics and find it on the Internet. To me, music is a kind of diary where I write down my days in the form of notes, and those songs later represent that specific period where I can, at least somewhat, remember certain events which happened at that time. A specific song I discovered during my residency at Belfast was the spark that fueled this whole concept. Considering that I always remember to return to a certain song, this one prompted me to rethink my memory. While listening to it I remembered a small segment of that day which was marked by that song. And while I am completely aware of this well-known phenomenon, I went further, looking for more songs since then and trying to remember moments when a song was at its peak and I was carefully listening to it and trying to share it with my surroundings.
Further thinking has led me to think of my own past, my past experiences, lack of memories where I can’t discern past realities from dreams, the interconnectedness of past and present, the impact of what it leaves on the future, and whether it leaves any impact at all. I have the feeling that I am in a dream which I can’t rewind, into which I can’t return and see what happened, or that half of it was just a dream because those memories are so minimal that they can’t be identified as such. The intervention of another person becomes necessary for me to confirm their general existence.
I have decided to show smaller and bigger memories, some insignificant, while some won’t be forgotten but it’s unnecessary to document them. I begin the chronology with my earliest memories, those in which I need help to clarify. I move through my own memory, emphasize important changes in life, turning points, traumas, happiness, consistency of my imaginary world, sadness, death. In my work, I deal with problems of memory, it’s unsuccessful maintenance and recalling. Within that memory there is a certain flow of time which continues and binds the past with the present.
___________
U četvrtak 21. rujna u 19 sati u galeriji Živi Atelje DK otvara se izložba SAN STVARNOSTI koja predstavlja ilustratorski projekt KARLE ČURČINSKI.
Iz predgovora izložbe:
“San stvarnosti“ je diplomski rad koji uključuje istraživanje memorije, protoka vremena i njihovu međusobnu povezanost. Diplomski rad se bazira na mojim sjećanjima iz prošlosti pa sve do sada gdje u potpunosti ovisim o njima. Imam tendenciju, kada čujem neku dobru ali meni nepoznatu pjesmu, zapisati riječi pjesme i pronaći na internetu. Glazba mi je svojevrsan dnevnik gdje zapisujem dane u obliku tonova te mi te pjesme kasnije zastupaju taj vremenski period gdje se mogu koliko- toliko sjetiti određenih situacija iz tog razdoblja. Specifična pjesma koju sam pronašla tijekom rezidencijalnog boravka u Belfastu je bila iskra koja je rasplamsala cijeli koncept. S obzirom da se uvijek sjetim vratiti određenoj pjesmi, ova me je navela da preispitam svoju memoriju. Dok sam ju slušala prisjetila sam se jednog malog segmenta toga dana koji je obilježila ta pjesma. I dok sam posve svjesna ovog dobro poznatog fenomena išla sam dalje, tražila sam još pjesama od tada i pokušala se sjetiti trenutaka kada je određena pjesma bila na vrhuncu a ja sam ju pozorno slušala i odlučila podijeliti sa okruženjem u kojem sam se trenutno nalazila.
Daljnja razmišljanja o tome su me navela na razmišljanje o vlastitoj prošlosti, prošlim iskustvima, nedostatak sjećanja gdje ne razaznajem prošlu stvarnost od sna, povezanosti prošloga i sadašnjega, utjecaja kakvog ostavlja na budućnost i da li uopće ostavlja. Imam osjećaj da se nalazim u filmu koji ne mogu premotati, u koji se ne mogu vratiti i pogledati što se dogodilo, ili pak da je pola toga ipak bio san jer su ta sjećanja toliko minimalna da ih se ne da niti identificirati kao sjećanja pa je potrebna intervencija drugoga kako bi dobila potvrdu o njihovoj općenitoj postojanosti.
Odlučila sam prikazati sitna i veća sjećanja, neka nimalo značajna, dok se neka neće niti moći zaboraviti ali ih je nepotrebno dokumentirati. Započinjem kronologiju sa najranijim sjećanjima, onima za kojim mi je potrebna pomoć u njihovoj klarifikaciji. Krećem se po vlastitoj memoriji, ističem bitne promjene u životu koje tada isprva ne djeluju tako, prekretnice, traume, sreću, konzistentnost svog imaginarnog svijeta, tugu, smrt.
U svom radu bavim se problematikom memorije, njezinog neuspješnog održavanja i pozivanja. Unutar te memorije postoji određeni protok vremena koji i dalje traje i koji veže prošlost sa sadašnjošću.
Izložba je otovorena do 23. rujna (zakljućno).