Kreativnost

Kreativnost je sjeme u svakome od nas koje treba hranu, dovoljno prostora za disanje i mnogo njege. Neki svoju kreativnost lako izražavaju, dok je drugima potrebno više “kopanja” iz ljubavi kako bi njihovo sjeme razvilo korijenje, grane, lišće, a možda i cvijeće i plodove.

“Oh, nisam baš kreativan/na”, kažu neki spuštajući pogled prema zemlji. Govor tijela ukazuje na vanjske, društvene pritiske – svojevrsne defolijante – koji umjetno odvajaju našu urođenu kreativnost od većine aspekata našeg svakodnevnog života. Mnogi od nas zavedeni su mišlju da, ako želimo biti kreativni, moramo za to izdvojiti posebno vrijeme u danu. Kao da je kreativnost luksuz, nešto izdvojeno ili manje važno od ostalih svakodnevnih poslova i zadataka.

U prošlosti ljudi su većinu dnevnih obaveza obavljali kao duhovnu aktivnost. Oni koji su izrađivali lukove i strijele posredovali su u komunikaciji između duha životinje i duha strijele kako bi mu se životinja predala i tako hranila zajednicu. Oni koji su izrađivali splavi posredovali su u komunikaciji između duhova šume, plovila i rijeke ako su htjeli ploviti njezinim vodama i loviti ribu. Dnevni rad je bio duhovan, kreativnost je bila duhovna, život je bio duhovan – Živjeti je bila Umjetnost.

Dakle, u našem Živom Ateljeu DK, dok se okupljamo kako bismo razumjeli, interpretirali i istraživali fenomene kreativnosti, neminovno smo pod utjecajem duše ili energije tog prostora. Uostalom, to je bilo mjesto Verinog otvorenog, kreativnog, umjetničkog izražavanja više od 60 godina – zidovi još uvijek slave njezine reljefe, a drvo škripi od slojeva njezine glinene prašine.

Za većinu nas kreativno putovanje u Ateljeu počinje zagrljajem, ili nekim drugim oblikom pozdrava. Što god slijedi, tekuće ili kruto, kava, čaj, ručak ili slatkiši, priprema hrane ili pospremanje prostora – sve to je jednako važno i kreativno – dio je rituala zbližavanja, otvaranja, stvaranja odnosa unutar naše zajednice te stvaranja zajednice unutar našeg prostora.

Dan je možda posvećen keramici, no bavimo se svim i svačim: učenjem jezika ili rada na računalu; sudjelujemo u svakodnevicama drugih, pomažemo u čišćenju i održavanju Ateljea; zovemo školu ili potencijalnog poslodavca, pomažemo s popunjavanjem papirologije. Možda se neka od nas osjeti dobro pa će zaplesati; dok će se druga izjadati zaglavljena u blatu birokracije.

Na dan posvećen keramici često se okupljamo oko velikog radnog stola, uz zajedničku ideju ili svatko u svojim mislima, oblikujući glinu, dajući oblik vrelu kreativnosti. Energija je raznolika, ali zajedno smo na okupu. Svjesne, prisutne i izgubljene istovremeno, dopuštajući sebi, u različitim stupnjevima, da zavirimo u nepoznato. Svaka od nas pojedinačno, kao i zajedno, otvorena je da bude inspirirana ili potaknuta prošlošću, otvarajući potencijale budućnosti. To je naša kreativna i umjetnička svakodnevna praksa. To je briga za sebe te briga jednih za druge, briga za našu povezanost i zajednicu kojom njegujemo sjeme kreativnog života u svakom od nas.