Kao i disanje, komunikacija se često uzima zdravo za gotovo. Rijetko se ljudi pitaju kako dišu, rijetko su svjesni da mogu potpunije i kvalitetnije disati. Također, rijetki su ljudi koji preispituju kako da poboljšaju komunikaciju: kako uspostaviti dobar odnos, kako aktivno slušati, kojim tonom govoriti, kojim redoslijedom riječi, kako i koliko često postaviti dodatna pitanja, raditi follow-up, kome se obratiti i kako (u grupi ili pojedincu, virtualno ili osobno), i na kraju, koji jezik koristiti.
Komunikacija i jezici su disanje naše zajednice.
U procesu stvaranja ovog pisanog mozaika vodile su se mnoge rasprave: Kako ga učiniti suradničkim procesom? Gdje ćemo početi? Tko je naša ciljana publika? Što želimo uključiti i zašto? Tko želi pisati na svom materinjem jeziku koji ćemo prevesti i podijeliti s ostalima? Koji je redoslijed poglavlja? Trebamo li jedan glas zbog tečnosti ili želimo raznolikost mnoštva glasova? Jedan stil ili kombinaciju različitih stilova? Koristimo li jezike samo trenutnih članova ili onih potencijalnih, kako bi pokazali otvorenost prema različitim pridošlicama?
Jezici koje smo koristili u Ateljeu u posljednjih devet godina rasta i razvoja naše zajednice su: arapski, armenski, “dobardanski” (sve češći termin koji obuhvaća jezike koji dijele pozdrav “dobar dan”), engleski, francuski, kurdski, perzijski, ruski, španjolski, tigrinja, turski, urdu, ukrajinski (poredani abecednim redom – i taj detalj je važan!). Naša redovita komunikacija među trenutno najaktivnijim članovima obično uključuje šest od tih jezika. Da, komplicirano je, zahtijeva vrijeme, energiju i trud.
Zašto onda višejezičnost?
Mnogi su nam spočitavali da višejezičnim pristupom ljudima usporavamo mogućnost učenja hrvatskog, dobradanskog jezika ovog prostora; prostora koji nam može postati, postao je ili je uvijek bio dom.
U Živom Ateljeu DK učenje pozdrava na novom jeziku već je bonus za sve nas. Slanje poruka na više jezika odraz je raznolikosti naše grupe, mali znak dobrodošlice onima koji su novi i možda bi voljeli pročitati nešto na svom jeziku ili barem na onom koji znaju bolje od hrvatskog ili engleskog.
Udobnost, osjećaj dobrodošlice i doma stavljamo iznad učenja određenog jezika. Ipak, učenje se događa čistom činjenicom zajedničkog provođenja vremena jer svatko daje sve od sebe kako bi se razumjeli, bili korisni i produktivni. Oni koji su staloženiji, imaju manje stresa ili briga nego prije i gotovo će neizbježno učiti brže nego što bi inače. Riječ je o otvorenosti za razumijevanje, prihvaćanje i poticanje različitih načina učenja, pamćenja i komuniciranja. Stoga nam treba više strpljenja.
Kopiranje i lijepljenje u online aplikaciju za prevođenje ne čini se kao veliki napor, ali ipak, na svakodnevnoj bazi i tijekom razgovora, to nije mala stvar u smislu vremena kojeg takav angažman traži. Kao što smo spomenuli u poglavlju o uzajamnoj prisutnosti, za ovako nešto potrebna je izuzetna dostupnost.
Draga čitateljice, dragi čitatelju, ovim mjestom u tekstu ti si naš pravi komunikacijski suputnik ili suputnica na prekrasnom putovanju – mnogo sati razmjene na lepezi različitih jezika za ovaj šareni Mozaik ideja, priča, anegdota, savjeta i dijeljenja. Zahvalni smo što si odvojila/odvojio vrijeme i energiju za sudjelovanje u ovom Mozaiku.