Neke od nas Veru nisu nikada susrele. Tek obrađujući njezinu zbirku i istražujući njezinu arhivu koja je prepuna ne samo za struku važnih skica, nacrta, crteža, nego i osobnih bilješki, dosjetki, računa, tuđih i autorskih pjesama, fotografija, pomiješanih s črčkarijama i kemijskim recepturama te pričajući s njenim poznanicima, prijateljima i suradnicima, otkrivamo i rekreiramo ne samo Verinu veliku umjetničku produkciju nego i njen život. Važan aspekt Verina života i stvaranja bilo je druženje s ljudima različitih profesija, klasa, generacija za koje je njen Atelje bio mjesto susreta.
Verin interes za stvaranje u različitim medijima očituje se već pri ulasku u Atelje. Na gotovo posve ispunjenim zidovima vise reljefi, skulpture i crteži – kako gotovi radovi, tako i nedovršeni eksperimenti karakteristični za njezin izraz. No Zbirka broji i mnogo više od toga vidljivoga dijela. U brojnim ormarima nalaze se razne skice, bilješke, alati i materijali, autorske pjesme, knjige koje je skupljala tijekom brojnih putovanja te podsjetnici na drage prijatelje i suradnike. Uz popisane i obrađene projekte i radove, velik dio odnosi se na nepoznate primjerke koje je tek potrebno proučiti i kontekstualizirati. U tome nam pomaže podatak da je Vera ipak ideje prenosila u druge medije ponavljajući, no češće ipak proširujući motive i tematske cjeline među kojima su najprisutniji ljubavnici, žene, mornari, mitološke priče, obiteljska stabla, zodijak, glazba i ples. Čest je motiv Gričke vještice, koji nalazimo u, primjerice, crtežima, bilješkama, javnoj plastici pa čak i pjesmama, a vrlo su zastupljeni i florealni motivi, posebice cvijet čička kao simbolički element.
Snažna žena, nemirna duha, sklona eksperimentiranja u različitim medijima, s različitim tehnikama koje su i danas mnogima enigma, doznajemo, većinom se financirala od prodaje svog autorskog nakita.
Upravo je ta zbirka posljednja u procesu obrade, koji se provodi od 2015. godine u različitim segmentima i fazama. U tome je do sada sudjelovao niz stručnjakinja koje su svojim znanjem i trudom pokušale doprinijeti obradi i očuvanju građe iz njenog opusa, te je prezentirati široj javnosti.
Vera je nakit radila od 1960ih pa sve do svoje smrti, kontinuirano eksperimentirajući s različitim tehnikama, materijalima, oblicima i bojama. U peći u svom Ateljeu pekla je keramiku, fuzionirala staklo i radila odljeve. U posebnoj kadi na katu Ateljea spravljala je kemijske kupke prema vlastitoj recepturi gdje je različite metale oblikovala i mijenjala procesom galvanizacije, koji je na kreativan način prilagodila vlastitim potrebama. Svoj je nakit emajlirala, bojala, posrebrivala i pozlaćivala, kovala, te metalom okivala bilje i kamenje. Svaki je komad prošao kroz nekoliko različitih slojeva obrade u dugotrajnom i zahtjevnom procesu izrade, na tankoj granici skulpture i alkemije, gdje su se struktura i oblici raznih materijala višestruko mijenjali.
Na prvi pogled jednostavan zadatak popisivanja Verinog nakita što smo ga se poletno i pomalo naivno prihvatile, pretvorio se u izazovno forenzičko istraživanje. Određivanje materijala i tehnike za svaki pojedini komad nakita pretvorilo se u (ne)moguću misiju u kojoj je potrebno detektirati različite slojeve obrade. S obzirom na Verin izrazito eksperimentalan i unikatan pristup izradi nakita, takvo što zahtijeva dubinski pristup analizi svakog pojedinog prstena, ogrlice, narukvice, broša ili privjeska.
Potražile smo pomoć raznih stručnjaka koji se bave obradom metala i umjetničkog nakita kako bi nam pomogli u detekciji. Tako se naše istraživanje počelo polako širiti izvan granica samog Verinog Ateljea i galerije te nas odvelo do drugih zanimljivih Ateljea i umjetnika. Neki od njih, poput Lazara Lumezija, bili su njeni prijatelji koji su nam otkrili neke nove priče iz njezina života i rada, ali i iz lokalne povijesti izrade umjetničkog nakita. Ostaje za vidjeti u kojim će nas smjerovima istraživanje dalje odvesti.