Mensura:
Ideja za radionicu ručnog rada u pletenju, heklanju, šivanju, čipkarstvu koncipirana je kako bi se razvijala u dva smjera. Glavni razlog bio je stvoriti prostor za poticanje razgovora na hrvatskom jeziku, dok radimo nešto s čim se većina može povezati. Višejezičnost je bogatstvo našeg kolektiva, no znam koliko je teško kada ne razumiješ o čemu ljudi oko tebe pričaju, stoga je ideja bila pružiti ženama koje su u procesu učenja hrvatskog jezika siguran prostor za vježbu bez pritiska. Ubrzo smo počele ubacivati i engleski jezik. Drugi smjer bio je razmjena ideja o rukotvorinama i različitim tehnikama te kreativno kombiniranje s drugim tehnikama, poput izrade stakla kojom se bavimo u Ateljeu. Grupa koja se bavi ručnim radom sastaje se u Ateljeu jednom tjedno u trajanju od dva sata. Pokazujemo jedne drugima ono što smo kod kuće kreirale. Dijelimo ideje i razmjenjujemo tehnike.
Heklanje i pletenje čipke počela sam učiti s 11 godina. Naučila me maćeha. Rekla je da svaka žena mora znati barem ono osnovno pa me naučila. Jako sam sretna što sam usvojila te vještine. Znam plesti odjeću. Jednom sam prodajući džempere zaradila novac za kćerino ljetovanje. I moj otac je kao dijete zarađivao džeparac štrikanjem. Izrađivao bi vunene čarape i prodavao ih na tržnici.
U grupi heklamo naušnice i broševe. Pletenjem izrađujemo papuče i trake za glavu. Sljedeći korak bio nam je sve to spojiti sa staklopuhanjem i napraviti jako lijepe ogrlice. Sve je u razvoju estetike i kreativnosti.
Obično pređu dobijemo kroz donacije, ali neke od nas ulažu u vlastitu. Dobivamo naknadu kada se komadi prodaju. Novac je manje bitan, najvažnije je uživati u stvarima koje radimo.
Prijateljice su me počele tražiti da im napravim naušnice, ali moja mala osobna pobjeda je kada me nedavno moja unuka zamolila da joj ih napravim u duginim bojama. Mislim da je jako važno da djeca prihvate koliko smo različiti, ali ipak možemo biti zajedno.
Arpy:
Ovdje radim pletene papuče.Naučila me moja teta kada sam bila dijete. Ona nije imala svoju djecu, ali je imala nas i tako sam od nje prvi put naučila plesti. Čak i uz poznavanje samo jednostavnog boda, možete napraviti mnogo različitih modela. Ako se posvetim samo pletenju, par papuča mogu završiti u dva dana.
Safa:
Naučila sam heklati kao mala u Siriji i radila sam to puno. Stvarno mi se svidjelo. Izrađivala sam stolnjake i posteljinu. Pokazao mi je moj rođak, a onda sam i sama istraživala, učeći iz kataloga. Danas postoje mobiteli i YouTube, a tada smo imali samo časopise. Toliko mi stvari trenutno prolazi kroz glavu – nemam državljanstvo, čekam stalni boravak za cijelu obitelj, ne znam što će biti sutra. Sve to otežava strpljenje za zamršenu umjetnost iglom. Nije lako.
Madina:
U Afganistanu to rade sve žene, ali i neki muškarci. Mama je izrađivala šalove i rukavice, kao i tepihe. Pričala mi je kako u selima ljeti svi rade u polju. No, zimi bi tri mjeseca bile kod kuće – kuhale, jele i radile ručne radove. Obitelji bi se okupljale, razgovarale, radile, pjevale, igrale se.
Mensura:
Tamo odakle sam ja to zovu “prela”! Odrastala sam u vrijeme kada su ljudi još uzgajali konoplju. Moja baka je uzgajala konoplju i lan. Požnjeli bi ga, napravili smotuljke koji su se namakali u vodi i obrađivali ga nečim što se zvalo “stupa”. Ono što je ostalo od biljke bila je pređa od sukane konoplje. U proljeće su žene nakon šišanja ovaca prale i sušile vunu. Zimi su prele vunu, uz konoplju i platno. Moja baka je imala veliki tkalački stan na kojem je pravila plahte od konoplje i platna; malo grublji, ali su bili najbolji za spavanje. Žene su zimi puno radile.