Bila jednom jedna djevojčica koja je odrasla igrajući se s glinom u očevoj ciglani. Njen je život izgledao dobro ali, kao u svakoj priči, dogodio se obrat koji je zauvijek promijenio tijek njezina života. Počeo je Drugi svjetski rat. Djevojčica postaje izbjeglica, bježi iz rodnog mjesta sa svojom obitelji kako ne bi bila na meti tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, marionete nacističke Njemačke. Obitelj je uhvaćena prelazeći tadašnju talijansku granicu te zatvorena u internacijski logor gdje su patili, ali preživjeli. Godine 1943., kada je Italija kapitulirala, djevojčica i njezina obitelj s tisućama drugih izbjeglica skrivala se po šumama, bježeći od mjesta do mjesta. Jugoslavenski partizani štitili su ih do kraja rata 1945. godine.
Novi svijet. Nova vremena. Novi optimizam i prilike. Djevojčica je postala žena koja želi biti umjetnica. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom nekih od najvećih kipara tog vremena – Antona Augustinčića i Frane Kršinića.
Kvalificirala se za francusku državnu stipendiju za nastavak poslijediplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti (École des Beaux-Arts) u Parizu. Godine 1953. to nije bio mali podvig. Od rata je prošlo tek osam godina. Ožiljci su duboki i još uvijek svježi.
Po povratku u Zagreb, zahvaljujući njenim postignućima država joj je dodijelila prostor za Atelje. Mnogi njezini muški kolege dobili su postojeće umjetničke Ateljee ili prostrana potkrovlja s velikim prozorima. No, ona ulazi u staru, zapuštenu bivšu pekaru u dvorištu Ilice 110. Njezina obitelj prodala je stan i uz pomoć svojih prijatelja, arhitekata, građevinara, umjetnika, pjesnika i drugih, preuredila je taj prostor u svoj Atelje. Godina je 1958.
Sve do svoje smrti 2014. godine radila je i stvarala u tom prostoru.
Ovo je kratka skica života Vere Dajht-Kralj, jedne od najistaknutijih kiparica druge polovice 20. stoljeća u tadašnjoj Jugoslaviji, a danas u Hrvatskoj.
Od 2015. godine, u istom prostoru njenu umjetničku i životnu ostavštinu nadograđuje neprofitna umjetnička zadruga – Živi Atelje DK.
Ono što slijedi je razmišljanje o naših prvih devet godina postojanja i rada.