Ovo što čitate, ovaj Mozaik, pišemo kao suradnički stvaralački proces ispreplitanja različitih glasova, individualnih i kolektivnih sudbina, satkanih na potki umjetnosti u našem prostoru, u Živom Ateljeu Dajht-Kralj. Ovo je živa tapiserija od priča i djelića svakog i svake od nas, kolaž sjećanja, popisa, odjeka emocija u svim bojama, plod godina našeg rada iz ljubavi.
Kažemo suradnički jer zajedno stvaramo naše vizije, našu zajednicu. Zajedništvo pojačava individualne unutarnje glasove svih nas što se ispoljava u našem stavu, govoru tijela, u našoj umjetnosti i svakodnevnom životu. Obrasce dijeljenja, učenja, otkrivanja i iscjeljivanja ponekad stvaraju suze, tišina ili smijeh, kontinuirani dugi ili kratki zagrljaji ili bilo koji drugi izrazi brižnosti, protkani ljubavlju.
Svi dijelovi Mozaika imaju ulogu u našoj viziji koja se stalno razvija – utjecati na svijet i mijenjati ga, počevši od nas samih, kroz našu zajednicu i s njom, kroz umjetnost, kroz istraživanje, preispitujemo identitet, pripadnost, drugost, ljubav, iscjeljenje, solidarnost, prirodu, sjećanje, angažman, pričanje priča, transformaciju… Svi su ovi koncepti odraz naše vizije te snova rođenih i transformiranih iz mnogo patnje, traume, iskustva, naslijeđene snage i razvijene otpornosti.
Ovaj Mozaik može ti koristiti kao priručnik, da ga uzmeš u ruke kada poželiš vidjeti kako nešto funkcionira ili kakav je misaoni proces iza određenih koraka, ili kako bi izbjegli upadanje u česte zamke, ili kao kartu kada ti zatreba putokaz da proučiš dio svog puta. Osmislili smo ga da ne bude šablona, već pristupačan i razigran priručnik. U njemu ćeš pronaći i aspekte našeg posla koji su manje ugodni, ali ne i manje potrebni.
Dakle, dijelimo sve to s tobom, draga čitateljice, dragi čitatelju, suputnice, suputniče, tragačice, tragaču – tko god da si – kako bi potaknuli razmjenu i promjenu – promjenu prema svijetu s više ljubavi, brižnosti, nježnosti, prihvaćanja i zagrljaja, transformativne pravde, solidarnosti i razumijevanja, druženja, različitosti, poštovanja i ravnopravnosti.
Naravno, možeš slegnuti ramenima ili se podsmjehnuti. Neki nam mogu prišiti etiketu naivnosti zbog naših malih koraka prema promjenama u nama i oko nas ali, bez brige, to nas neće povrijediti. Ti mali koraci nastavljaju rasti i s vremenom postaju pravi hod, ili se transformiraju u zaveslaj plivača, stisak ruke, osmijeh ili zagrljaj. To je naša svakodnevna i umjetnička praksa. Da bi ona funkcionirala potrebno je uložiti vrijeme, trud, hrabrost i upornost. Uzmi od ovoga što god želiš. Tako i ti pomažeš da ovakve prakse nastave rasti.